Istorija grada
Zvanično, grad je osnovao 1. marta 1565. godine portugalski vitez, bratić tadašnjeg generalnog guvernera Brazila, Estácio de Sá. Prvobitni naziv grada je bio São Sebastião do Rio de Janeiro (Sveti Sebastijan Januarske Rijeke), u čast portugalskom kralju Sebastijanu I. Osnovni razlog osnivanja grada je bilo protjerivanje Francuza iz Brazila. U godinama koje slede Rio će biti meta gusara, naročito onih čije su zemlje bile protivnici Portugala u ovom delu sveta, Holandije i Francuske.
Rio je osnovan na vrhu brda Šećerna Glava. Kasnije je čitav jedan grad izrastao na vrhu ovog brda, oponašajući dotadašnje srednjovekovne evropske gradove i njihovu strategiju odbrane. Kako je Šećerna Glava bila centar grada, postala je i centar širenja grada, na jug i zapad.
Na kraju 16. vijeka portugalska kruna je više pažnje posvetila brazilskim mestima na Atlantiku. Mesta su postala veoma bitne strateške tačke u brodskom saobraćaju južnog Atlantika, između portugalskih kolonija u Africi i Americi, kao i u saobraćaju ka Evropi. Portugal gradi tvrđavu u Riju i sklapa saveze sa domorocima kako bi branili grad od gusara. Uskoro je počeo i industrijski razvoj: u pitanju je bila proizvodnja i prerada šećerne trske, međutim, kako je severni Brazil proizvodio kvalitetniji šećer, ova grana industrije je polako počela da umire.
Do početka osamnaestog veka grad je napadan uglavnom od strane francuskih gusara. Poslije 1720, kada su portugalski istraživači u planinama današnjeg Minas Žeraisa pronašli zlato i dijamante, Rio je postao mnogo pogodnija luka za izvoz od dotadašnje najveće brazilske luke Salvadora u Baiji. 1763. godine, Rio i zvanično postaje administrativni centar Portugalske Amerike.
Kada je 1808. godine portugalska kraljevska porodica, bežeći pred Napoleonom, stigla u Rio de Žaneiro, Rio je postao glavni grad čitavog portugalskog carstva, čime je postao jedina evropska prijestonica izvan Evrope. Mnogi stanovnici Rija su ovom prilikom iserani iz svojih kuća kako bi plemići iz Portugala imali dovoljno komotan smeštaj.
Kada je Pedro I od Brazila proglasio nezavisnost Brazila, 1822. godine, odlučio je zadržati Rio kao prestonicu njegovog novog carstva, ali je već tada grad počeo gubiti na značaju kako ekonomskom tako i političkom. Novi grad se uzdizao čak i iznad Rija, bio je to Sao Paulo.
Hotel Kopakabana Palas na Kopakabana plaži. Jedan od najpoznatijih i najluksuznijih hotela u Riju. Sagrađen je dvadesetih godina dvadesetog vijeka. Početkom 20. veka, grad je bio uglavnom ograničen na područje današnjeg istorijskog centra na samim ustima zaliva Guanabara. Tada se težište gradskog života polako počinje pomerati intenzivnije ka jugu i zapadu u današnju Južnu Zonu (Zona Sul), a prekretnica je bilo bušenje tunela koji povezuje četvrti Botafogo i Kopakabanu. Prirodne lepote plaže u kombinaciji sa luksuzom i stilom Kopakabana Palas hotela, pomogao je Riju da stekne reputaciju grada zabave na plaži, primamljivog za turiste (iako je ova reputacija malo poljuljana u zadnje vrijeme, stvaranjem favela i nasiljem vezanim za trgovinu drogama).
Rio je ostao Brazilska prestonica i posle 1889. godine, kada je vojska zbacila monarhiju i uspostavila republiku. Ipak, planovi o preseljavanju prestonice u centralne delove zemlje, kako bi bila jednako udaljena od svih brazilskih krajeva, su postojali i u to vreme. Napokon je 1955. godine, tadašnji predsednik Žuselino Kubiček odmah po svom izboru na ovo mesto obećao izgradnju nove Brazilske prestonice. Iako su mnogi držali da je u pitanju politička retorika, Kubiček je uspeo stvoriti novi grad Braziliju do 1960. godine. Iste godine, 21. aprila, prestonica je i zvanično prebačena iz Rio de Žaneira u Braziliju.
Sledećih 15 godina, do 1975. godine Rio je bio grad-država pod nazivom Guanabara, po zalivu koji ga okružuje. 1975. godine, predsedničkim dekretom poznatim kao A Fusão (fuzija - spajanje), grad je izgubio federalni status i utopio se u državu Rio de Žaneiro. I danas Karioke, traže da im se vrati opštinska autonomija.
Rio je osnovan na vrhu brda Šećerna Glava. Kasnije je čitav jedan grad izrastao na vrhu ovog brda, oponašajući dotadašnje srednjovekovne evropske gradove i njihovu strategiju odbrane. Kako je Šećerna Glava bila centar grada, postala je i centar širenja grada, na jug i zapad.
Na kraju 16. vijeka portugalska kruna je više pažnje posvetila brazilskim mestima na Atlantiku. Mesta su postala veoma bitne strateške tačke u brodskom saobraćaju južnog Atlantika, između portugalskih kolonija u Africi i Americi, kao i u saobraćaju ka Evropi. Portugal gradi tvrđavu u Riju i sklapa saveze sa domorocima kako bi branili grad od gusara. Uskoro je počeo i industrijski razvoj: u pitanju je bila proizvodnja i prerada šećerne trske, međutim, kako je severni Brazil proizvodio kvalitetniji šećer, ova grana industrije je polako počela da umire.
Do početka osamnaestog veka grad je napadan uglavnom od strane francuskih gusara. Poslije 1720, kada su portugalski istraživači u planinama današnjeg Minas Žeraisa pronašli zlato i dijamante, Rio je postao mnogo pogodnija luka za izvoz od dotadašnje najveće brazilske luke Salvadora u Baiji. 1763. godine, Rio i zvanično postaje administrativni centar Portugalske Amerike.
Kada je 1808. godine portugalska kraljevska porodica, bežeći pred Napoleonom, stigla u Rio de Žaneiro, Rio je postao glavni grad čitavog portugalskog carstva, čime je postao jedina evropska prijestonica izvan Evrope. Mnogi stanovnici Rija su ovom prilikom iserani iz svojih kuća kako bi plemići iz Portugala imali dovoljno komotan smeštaj.
Kada je Pedro I od Brazila proglasio nezavisnost Brazila, 1822. godine, odlučio je zadržati Rio kao prestonicu njegovog novog carstva, ali je već tada grad počeo gubiti na značaju kako ekonomskom tako i političkom. Novi grad se uzdizao čak i iznad Rija, bio je to Sao Paulo.
Hotel Kopakabana Palas na Kopakabana plaži. Jedan od najpoznatijih i najluksuznijih hotela u Riju. Sagrađen je dvadesetih godina dvadesetog vijeka. Početkom 20. veka, grad je bio uglavnom ograničen na područje današnjeg istorijskog centra na samim ustima zaliva Guanabara. Tada se težište gradskog života polako počinje pomerati intenzivnije ka jugu i zapadu u današnju Južnu Zonu (Zona Sul), a prekretnica je bilo bušenje tunela koji povezuje četvrti Botafogo i Kopakabanu. Prirodne lepote plaže u kombinaciji sa luksuzom i stilom Kopakabana Palas hotela, pomogao je Riju da stekne reputaciju grada zabave na plaži, primamljivog za turiste (iako je ova reputacija malo poljuljana u zadnje vrijeme, stvaranjem favela i nasiljem vezanim za trgovinu drogama).
Rio je ostao Brazilska prestonica i posle 1889. godine, kada je vojska zbacila monarhiju i uspostavila republiku. Ipak, planovi o preseljavanju prestonice u centralne delove zemlje, kako bi bila jednako udaljena od svih brazilskih krajeva, su postojali i u to vreme. Napokon je 1955. godine, tadašnji predsednik Žuselino Kubiček odmah po svom izboru na ovo mesto obećao izgradnju nove Brazilske prestonice. Iako su mnogi držali da je u pitanju politička retorika, Kubiček je uspeo stvoriti novi grad Braziliju do 1960. godine. Iste godine, 21. aprila, prestonica je i zvanično prebačena iz Rio de Žaneira u Braziliju.
Sledećih 15 godina, do 1975. godine Rio je bio grad-država pod nazivom Guanabara, po zalivu koji ga okružuje. 1975. godine, predsedničkim dekretom poznatim kao A Fusão (fuzija - spajanje), grad je izgubio federalni status i utopio se u državu Rio de Žaneiro. I danas Karioke, traže da im se vrati opštinska autonomija.